What is...
On my mind...
Freddie
Brojač posjeta
106932
Shoutbox
18.10.2017. 7:12 :: Print Karung Beras
Print Karung Beras
18.10.2017. 7:13 :: Karung Plastik 50 Kg
Karung Plastik 50 Kg
18.10.2017. 7:13 :: Karung Beras Plastik 20 Kg
Karung Beras Plastik 20 Kg
18.10.2017. 7:13 :: Karung Beras Plastik 5 Kg
Karung Beras Plastik 5 Kg
18.10.2017. 7:13 :: Sablon Karung Plastik Jakarta
Sablon Karung Plastik Jakarta
18.10.2017. 7:14 :: Jasa Sablon Karung Jakarta
Jasa Sablon Karung Jakarta
18.10.2017. 7:14 :: Sablon Karung Plastik Surabaya
Sablon Karung Plastik Surabaya
18.10.2017. 7:14 :: Jasa Sablon Karung Surabaya
Jasa Sablon Karung Surabaya
18.10.2017. 7:14 :: Jasa Sablon Karung Di Jakarta
Jasa Sablon Karung Di Jakarta
18.10.2017. 7:15 :: Jasa Sablon Karung Di Surabaya
Jasa Sablon Karung Di Surabaya
18.10.2017. 10:55 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:56 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:56 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:56 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:56 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:57 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:57 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:57 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:57 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:58 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:58 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:58 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:58 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:59 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 10:59 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
18.10.2017. 11:52 :: obat ginjal secara alami
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
19.10.2017. 9:13 :: BASMI GEJALA SIFILIS DENGAN RAMUAN ALAMI
Dalam kehidupan sehari-hari kita tidak akan pernah lepas dari yang namanya penyakit. Khususnya bagi mereka yang menjalani pergaulan bebas serta tanpa menjaga kebersihan kelamin. Salah satu penyakit tersebut adalah Raja Singa atau Sifilis. Mungkin pad
19.10.2017. 11:57 :: nama obat sipilis di apotik
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 10:37 :: obat alami untuk ginjal
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.10.2017. 11:50 :: obat sipilis pil
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
Fire/Poison Mage lvl 81
  • Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Blog
srijeda, prosinac 24, 2008
mymind @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 24, 2008

Da ima raznoraznih prevaranata i pokušaja uvaljotki nečega što nisi kupio nit želiš kupiti to znam, ali ovakav pokušaj muljanja je stvarno vrhunski. Dakle kae bilo…

Prije skoro 2 mjeseca došao je moj red da sudjelujem u najsvečanijem trenutku mukotrpnog studentskog života, svečanoj promociji. Dakle, kao što je to običaj, pozvah svoje najbliže da mi se pridruže i tako učine taj trenutak još svečanijim. Svi skup smo sat vremena prije kako to kod mene obično i je) skockani dotepli do faxa, cupkali naokolo, i  nakon što smo zaključili da nema nikoga od moje poznate ekipe i da sam opet uranila, sjeli na kavu.

 I tako nakon nekog vremena počela se skupljati ekipa, kadli ničim izazvan pristupa nam striček, pristojno obučen, naslanja se na naš stol i bez pardona, dobar dan ili ja sam taj i taj udri s pitanjima…
- „Vi ste?“
Ja sva zbunjena pogledam lika, skužim da u ruci drži neki papir s našim imenima… i govorim da sam ta i ta i nakon minutu mu pokazujem prstom svoje ime na papiru. On me zaokružuje.
- „Broj mobitela i adresa?“
Rekoh… -„Molim???? Kaj će vam moj broj i adresa?!“
Tek tada objašnjava da je on službeni fotograf, uvaljuje mi svoju vizitku (neću spominjati koji foto studio jer je prošlo već vremena od toga pa se ohladih…ko je dovoljno pametan shvatit će :) ) i govori da će mi slike poslati na adresu ili me obavijestiti kad su gotove da dođem po njih.
JA:  „Ali ja ne želim fotke, mislim…imamo mi svoj fotić… ono jedino ak radite neku grupnu“
ON: „Pa da al mi vam slikamo znate službeno i to vas slikamo s dekanom i s ovim i onim i to vam jako lijepo ispadne. Dobijete 8 slika.“
JA: „Pa znate ne znam baš, ne treba mi stvarno, imamo svoj fotić? A grupna?“
E sad tu je nekaj rekel da ak se skupimo da je to moguće al to nije organizirano bla bla…
MOJI: „No pa daj uzmi slike mi ćemo plati“ i tak nagovaraju nagovaraju… ja reko no dobro onda aj daj…

Dragi vadi pare, plaća 80 kn, dobije potvrdu da je plaćeno. Stara pita fotografa kad bu to gotovo, ono da nebu za mjesec dana. On ju uvjerava da nebu, da će bit gotovo najviše za tjedan dana. Reko ajd dobro.
I tako nas je na svom listiću zaokružio popriličan broj, ako ne i sve prisutne.
Tijekom svečane ceremonije on sam fotka sve žive i nežive brzinom većom od svjetlosne, znoji se, trči lijevo-desno.

 Prošlo dva tjedna od toga… nema poziva. Ajd ne budi lijena, zovem vamo, tamo, tražim broj, nađem, zovem foto studio, nitko se ne javlja… 14 puta… Poludim… kopam po internetu (fala bogu znam se snać pa iskopam i broj cipele od bratićeve punice strica) nađem broj mobitela od lika. Zovem. Ne javlja se. I tak par puta. Zvoni telefon nakon nekog vremena, stara se javi, veli zval je lik da slike još nisu gotove jer su mu radnici pomijesali slike i imena i više ne znaju tko je tko. Ok, kontam si ja…u čem je problem? Napravi slike, ja dođem tam, pregledam 2, 3, 15, 25 kompleta slika, prepoznam se i to je to. Al dobro, bit će za tjedan dana. Kao.
Zovemo mi opet. Naravno ne javlja se. Dragi uspije ovaj put i njemu se javi neka ženska (očito djelatnica koja je il jako zbunjena il se pravi mutava) i govori mu da su slike poslane poštom. Ja luda… Pa kak poštom kad je reko da dođemo po njih. Al mislim si aj dobro.

Prošlo još par dana, stari ulazi u sobu, gura mi neku omotnicu u ruke i govori… evo, slike su došle… Oooo konačno. Pitam ja  starog jel kaj platio. Veli on da, 110 kn. Ja luda.. WTF?!?!?! Kakvih 110 crnih kuna? Pa slike su plaćene. Kakva poštarina, kae on normalan. Stari veli nije znao da su plaćene. Meni tlak na 300, para iz ušiju, vatra iz očiju. Zovem foto-studio bijesna. 47 puta nitko se ne javlja. Zovem na mob javi se lik. Da me nekoj djelatnici… e sad, pazite razgovor…

JA: „Dobar dan ja sam ta i ta, zovem u vezi fotki s tog i tog faxa od prije mjesec dana!“

ONA: „Ove godine?“

JA (vidno iznervirana ironičnim tonom): „NE, od prije 3 godine“

ONA: „Aha, od prije 3 godine, samo malo..“

JA: „Ženo jesi ti normalna? Kakve tri godine rekla sam prije mjesec dana“

ONA: „Joj pa kaj ja znam mislila sam prije 3 godine kad ste rekli, znate imamo mi i od prije 3 godine fotki.“

JA: „Aha, krasno sad mi je jasno kak biznis vodite, uostalom dajte mi gazdu odmah na telefon“

ON (napokon se javlja jer je kao imao drugu liniji i ispričava se..kao): „Da, izvolite“

Sad da ne ponavljam opet isto..objašnjavam mu ko sam, šta sam, šta trebam i pitam ga dal je normalan…s obzirom na to da mi je iste slike (koje, usput rečeno i nisu nešto.. aj kvaliteta je ok, oštre su i to, al umjetnički dojam čista nula) dvaput naplatio skupa s poštarinom a triput sam mu rekla da ću sama doći po njih.

ON: „Joj znate ja se ispričavam, nas je puno u firmi, dogodila se greška (bla bla bla)“

JA: „Znate kaj gospon, čitala sam ja o tome kako vi poslujete na internetu, sve mi je jasno, ne morate se niš ispričavat. Ja smo hoću svoje novce nazad, drugo me niš ne zanima.“

Nakon toga je malo ostao bez teksta pa se opet počeo izmotavat i ispričavat, čak je rekao da mene uopće nema na popisu i da on nema taj broj računa koji ja govorim, na što mu odgovorih da ništa ne brine jer ga ja još imam, skupa s njegovim potpisom. Ispričava se (ko da me briga) 45. put i govori da dođemo po novac jer on jadan samo je sebi štetu napravio jer sad mora vraćat novac ljudima a navodno je nekima koji uopće nisu platili poslao slike bez naplate. (aha…right…)

Pare smo, čudom, nakon preveć vremena i potrošenih živaca dobili nazad. Brijem da idu na onu staru APP (ako prođe prođe). E kod mene vam nije prošlo!


Da nisam jedini slučaj uvjerih se i sama.  LINK 1, LINK 2.

 

mymind @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 34 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008
Petrovic
DRAŽEN PETROVIĆ
22.10.1964. - 7.6.1993.

6 poena u 10 sekundi....

mymind @ 08:15 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008
Primijetih jednu zanimljivu pojavu...
Ljudi PUNO brže hodaju kad pada kiša :)

Palo mi to na pamet jučer kad sam izlazila iz vlaka na Glavnom kolodvoru. Obično se moram probijati kroz gužvu jer se ljudi vuku k'o kišne gliste, ali jučer... jedva sam stigla capkat po lokvama tom brzinom da me ovi iza ne pregaze.
Ipak nešto korisno od sve te kišurine.
mymind @ 09:25 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 20, 2008

As we grow up, we learn that even the one person that wasn't supposed to ever let you down probably will. You will have your heart broken probably more than once and it's harder every time. You'll break hearts too, so remember how it felt when yours was broken. You'll fight with your best friend. You'll blame a new love for things an old one did. You'll cry because time is passing too fast, and you'll eventually lose someone you love. So take too many pictures, laugh too much, and love like you've never been hurt because every sixty seconds you spend upset is a minute of happiness you'll never get back.

Don't be afraid that your life will end,
be afraid that it will never begin.



 

*Najljepši tekst koji sam dobila na mail...


                                                                 ..... read it.... live it....


 

enjoy
mymind @ 13:25 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 14, 2008



Kako su se nakotile stotine tv emisija o modi i ljepoti, koje nam neprestano sugeriraju koju košuljicu i suknjicu da odjenemo, s kakvim cipelicama da ih sparimo, i da li je in preplanula ili svijetla put, te nam čak predlažu da za kojih 3, 4 soma kuna (prava sitnica) platimo ulickanog dječačića sa sjajilom na usnama, koji će za nas izabirati krpice iz dućana i nametati nam svoj ukus (koji je, prema viđenim u istim emisijama upitan), tako su se i lokalne sponzoruše povele vrlim primjerima ne bi li prošle što zamjećenije.  Rezultat je hrpa klonova nevjerojatno slično obučenih žena (ali i muškaraca) koji se tako nastoje izdvojiti iz mase, biti IN.

 Tako sam neki dan u vožnji Jarunom, za koji mi je normalan outfit obična trenirka, ili eventualno traperice i neka ležernija majica, primijetila nekoliko „modnih mačkica wannabe“.  Dakle, na cca +22 stupnja curice su prošetale svoje nove lepršave proljetne haljinice (u čemu nema ništa loše), ali im je od nekud sinula ideja da bi na iste jako dobro pasale čizmetine. Osim što su postigle ono što su htjele, a to je da se ama baš svaki normalan čovjek okrene za njima s velikim upitnikom iznad glave, nije mi jasno kako su podnijele vrućinu u tim čizmetinama. Dakle, uz pretpostavku da čizme nisu obule na golu nogu, već na neku najlonku, pa bila ona i samo stopalica, mora da je noga nakon šetnjice po Jarunskoj pisti poprilično kuhana. Pa cure, svaka čast, meni su i role bile „too much“ a kamoli čizme do koljena. A postoje i drugi načini za one koji žele biti primijećeni…recimo stanete ispod drveta i čekate da vam se golub pokaka po glavi i to isfurate… čizme nisu nužne…

sheep and boots

mymind @ 10:08 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 11, 2008
Jučer smo obukli plave majice, dragi me zel za ruku i pravac Maksimir...
Nismo išli gledat tekmu... išli smo mahnut Lukici...
Još tamo negdje na pola puta, hodajući zagrebačkim ulicama i udišući atmosferu pred tekmu, počeli smo sretati rijeke ljudi u plavom, i već tada se osjetio neki poseban, svečani štih... neka mješavina tuge i radosti...
Pjesma se orila ulicama, slavio se naslov prvaka, ali osjećala se neka praznina...

Utoplili smo se u plavetnilu Maksimirskih tribina i s nestrpljenjem čekali početak... Luka je istrčao prvi i digao na noge cijeli stadion.  Napravio je to još nekoliko puta jučer... Prvo poluvrijeme je bilo fenomenalno... gol za golom, petarda u mreži Rijeke... Piece of cake..

U drugom poluvremenu igra se malo razvodnila. Mislim da je ta nervoza utjecala na igrače.. Svi su silno željeli da Luka zabije gol i još svečanije se oprosti od plavog travnjaka. Na žalost nije mu to pošlo za nogom, ali i ovako je ostavio dobar dojam, kao i uvijek uostalom.
Tamo negdje u 80-oj minuti, Modrić zlazi iz igre uz gromoglasno skandiranje cijelog stadiona "Luka Modrić" i pokojom suzom u oku. Igrači su ga podigli na ruke i iznjeli sa travnjaka, uz pljesak i ovacije. Luka je otrčao počasni krug, pozdravljajući navijače... Nitko više nije pratio što se događa na terenu.. Vjerujem da je i Lukici koja suza pobjegla, jer takve oproštaje malo tko doživi... Toliko pomiješanih osjećaja na stadionu... Tuga zbog odlaska i sreća zbog napretka u karijeri..
Tekma je završila 6:1, Luki na dar i jedno predivno sjećanje na Maksimir i Dinamo..
Luka, hvala ti, sretno na White Heart Lane-u i ne zaboravi nas!
mymind @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008
Magarci su radili...

Al dobro, nije da se imam na kaj žaliti jer inače ne radim toliko, pa eto, da bar za praznike malo starce rasteretim. Al se narintah... Bila tu i frendica i dragi pa malo pomogli tu i tamo... Fala vam...

Starci napokon zapalili na jug i ostavili mene, kuću i firmu same. E, da i peseke i baku. Mislim da su u 17 godina, koliko rintaju (odnosno rintamo svi skupa u obiteljskoj fimirci) svega 5-6 puta zapalili nekud sami na više od 2 dana.
I udri. Ustani u pol 5, protrljaj oči ak stigneš, otvori butigu, posvadi se s bahatom dostavom rano ujutro, zvleci sve škrinje, gajbe i stvari van iz butige, odvedi pesa na livadu da obavi kaj ima, nahrani i napoji doma sve kaj diše, skuhaj ručak, napravi smjenu, nategli se gajbi i gajbi... malo odmori ako stigneš... Al' tu me uvijek neko zahebal.. kad god ja noge u horizontalu podignem...zvndr, zvndr... il mobitel il telefon... Pa opet sve ispočetka... I taman kad već padaš s nogu podvečer, radiš sve to ponovno al "backwards"... dakle, sve unesi nutra, posloži, poravnaj, digni par sto kila i prenesi (u više navrata) na početno mjesto, zapri butigu... otpuzaj doma...
I tako 5 dana...

Našlo se ipak vremena i za roštiljanje s frendovima... tako da je četvrtak prošao u malo boljem raspoloženju, ali i tu se malo pretjeralo.. ostali malo duže budni pa se ujutro bilo frka ustat...(meni kava niš ne znači) al eto, preživjeh...
Došli sinoć starci doma.. vidno odmoreni, malo zagorili, dobro uhranjeni... i veli majka.. "Fala deca kaj ste se brinuli da sve bude ok..."...
Reko, ne brini stara, sve buš to platila hehehehe....
mymind @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 21, 2008

Što je danas ljepota i da li je iskrivljena vizija istinske ljepote?
Na ovo drugo, jedno veliko DA.

Sjedim nedavno kod frizerke, čekam da primi farba (da, ova plava od koje sam tak pametna) i slušam razgovor. Nekak mi nije dobro u želucu. Zakaj? Njih dvije pričaju o silikonima, plastičnim operacijama, o tome kak si one nisu lijepe, i kaj će one nakon što rode.. pa ne budu im valjda sise ostale visjeti. Neeeee, budu ih malo podigle, onak, malo zategnule, pa malo facicu popravile, joj  pa ko je vidio podočnjake i bore imat. To se danas ne fura. Danas se fura „Barbie look“. 

I to sve dolazi iz usta osoba za koju na prvi pogled ne bih rekla da su previše opterećene izgledom. Ok, vole se žene sredit, nema tu ništa loše. Ali ovom se nisam nadala.
Sjedim tako i dalje razmišljam, kako je prije mnogo godina i farbanje kose u nekim konzervativnijim pogledima izgledalo kao pretjerivanje. Pitam se jesam li ja u krivu? Da li je pol kile silikona u sisama ono što ljude čini sretnima? Mozak mi se lomi, puca po šavovima, važem i promišljam… Stvarno ne znam koliko bi sama sebi trebala biti ružna i sama se sebi ne sviđati da mi padne na pamet leći pod nož i napuniti se silikonima, zategnuti ili se riješiti bora.  Zaključih da si tako nešto ne bih dozvolila ni pod kojim uvjetima. Osim, naravno ako je u pitanju zdravlje. Ali ovdje govorimo o plastičnim operacijama čisto radi izgleda. A protiv toga sam definitivno. Ljepota je izgubila svoje značenje. Žene sve više teže licima sa naslovnica, dobro obrađenim u photoshopu, a to postižu plastikom. Neki idu toliko daleko da silnim operacijama potpuno izmijene identitet. Toliko da i osobnu moraju promijeniti. Nemam ja ništa protiv njih. Liječe li tako neke svoje komplekse manje vrijednosti ili jednostavno imaju previše novaca, njihova stvar. Samo hoću reći koliko su poremećene vrijednosti u životu. Pa, evo i sama znam nekoliko žena koje su povećale grudi, jedna čak namjerava na drugu operaciju, da popravi nešto na stopalu (stvarno ne znam čemu to). I sve su one opće prihvaćene u društvu, čak im je status i porastao. Jer sad su kao ljepše, same sebi važnije. Why???

Čak su i muškarci (ili bar neka podvrsta istih..lol) podivljali za „sitnim prepravcima“ na sebi. U zadnje vrijeme ima toliko ogromnim usnica, „savršenih“ obraza i okeca, da ne spominjem guza da sam mislila da mi nešto sa slikom na tv-u nije u redu. Ali, pohvalile se te zvijezde nama javno da su se malo operirale, popravile, onak da su si ljepši. Ajd, bar mi sve sa slikom štima.
Uostalom, kaj fali prirodnim grudima, malo oblijom guzom (pa J.Lo ju je isfurala hehe) i borama. Sve je to normalno, prirodno i na svoj način lijepo.

 Ljudi, mijenjajte se iznutra… nabolje !!… a ne izvana…na plastiku !

plastic surgery
mymind @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 17, 2008

A danas stvarno svega i svačega na vijestima…

Država nam je stvarno otišla u krivom smjeru kad se (relativno gledajući) okupi više klinaca ispred škole u prosvjedu zbog manjka wc papira nego na sindikalnim prosvjedima. Stvarno se kod nas zbog svakakvih gluposti može prosvjedovat. Ja se ne sjećam da sam ikad u svojoj školi vidjela wc papir, a kamoli sapun. A i ako sam ga vidjela, taj wc papir je bio razapet po cijeloj školi i bilo ga je svugdje samo ne u wc-u. A išla sam u poprilično mirnu školu. Klinci u današnje vrijeme stvarno na sve načine žele skrenuti pažnju na sebe. A što se tiče jaja i ketchupa kojim su gađali školi.. bolje bi bilo da su za te novce kupili sapun i wc papir… No, šalu na stranu… sigurno je bilo grdo kad je policija privela učenika komada 1 (slovima: jedan). Baš me zanima kaj je taj jedan jadnik skrivio što ostalih stotinjak nije…

Čitam, eto i da Vukovarski centar za socijalnu skrb navodno prodaje djevojčicu. Kolko jadan čovjek, odnosno nečovjek moraš biti da ti to uopće padne napamet a kamoli da tako nešto pokušaš provesti? Nikad neću shvatit. Ali ako mislite da je to jedini slučaj, grdo se varate. Nedavno mi je frend ispričao o sličnom, odnosno možda još i gorem slučaju. Njegova frendica babica je doživjela još veću odvratnoću. Naime, neki lik iz puno istočnije nam države došao je po svoju ženu u rodilište i kada je čuo da je opet curica (već 3. po redu) poludio je i nudio novac babici da mu umjesto te curice doma spakira dečkića. Nema veze što je mali možda malo svjetlije puti, pa ne budu im susjedi prek plota gledali kaj oni doma imaju. Naravno, žena skoro pala u nesvijest kad je čula i jedva se obranila od njegovih nasrtaja sa buntom novčanica u rukama u želji da zamijeni curicu za dečka. Navodno je na kraju pokupio ženu a bebicu ostavio tamo. Žena ionako nema pravo glasa, valjda treba bit sretna što je bar nju doma otfurao.... Pa eto, kad to jedan „roditelj“ napravi, zapita se čovjek malo…

Eh, previše fujeva danas u mom tekstu, moram na malo veselije teme  skoknut… Kaj je veselije? Da vidimo… Aha, ljepše bu vrijeme navodno pa ću napokon provozat svoje role.. nadam se više na nogama nego na dupetu.. we'll see

E,da i pri kraju sam s čitanjem knjige („Tamo gdje je srce“, Billie Letts). Zgodno štivo. Pa ako netko ima neki prijedlog za neku novu… molila bih… nemam ideja trenutačno…



mymind @ 18:15 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 16, 2008
Razmišljala sam o kupnji najnovijeg modela GPS-a za auto koji jos nemam.  Vidim da je to sad "in" pa reko, kaj onda ak nemam auto, važno je da imam GPS. Pa ak niš drugo, na biciklin ga montiram. I tako ja pregledah hrpetinu kataloga i internet stranica, i na kraju se odlučih za onaj najkvalitetniji i najnoviji model.
Pokriva sve države svijeta, čak i vodene površine, jednostavan za korištenje, lako prenosiv, jeftin i svima dostupan... hit na tržištu...
Predstavljam vam moj novi GPS!

Photobucket
mymind @ 10:05 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 14, 2008
Sjela sam za comp poprilično revoltirana silnim naslovima u novinama i internet portalima koje je više nemoguće zaobići (a stvarno se trudim), a koji veličaju idotska ponašanja stanovnika tzv. Farme koja liči na sve samo ne na farmu. Napisala sam i popriličan komad teksta, ali sam se predomislila i sve pobrisala jer im ipak ne želim pridavati toliku pažnju.  Reći ću samo FUJ.
mymind @ 16:48 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
petak, travanj 11, 2008
Weeeeeeee... jučer kupih nove role...
One stare su bile stvarno prastare i plastične i tvrde i jao... tako da je bilo i vrijeme...
Jedino mi je žao starih crnih jer sam ih iscrtala srebrnom olovkom pa su bar meni bile "special". Bilo je tu svega, od tetovaža, nekih samo meni znanih crteža, natpisa, pa do meni najdražeg "NETS 3" crteža. Tko zna o čem se radi super, tko ne zna nije ni bitno...
Al neka, još su u voznom stanju tako da možda još koji put i njih provozam.
Sad mi još samo fali lijepo vrijeme pa da isprobam nove role. Za sad mi se čini da to i ne bude tako skoro. Šmrc...
Evo i slikice...
 role

A sad se bacam na pečenje palačinki ;)
...stay beautiful....
mymind @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 10, 2008
Komentirajući mujekov post pala mi na pamet jedna odlična britanska humoristična serija  iz 2006. ali napravljena tako da izgleda puno starije.
Pogledala sam nekoliko epizoda i stvarno su odlične, naravno ako volite takvu vrstu humora.  Procijenite sami...

Legendarna rečenica... "have you tried turning it off and on again?"

 
mymind @ 14:11 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 9, 2008
E, stvarno me dugo nije bilo.  Zakaj?  A to ni ja ne znam. Jednostavno mi se nije dalo pisati. Čak su mi i teme padala na pamet ali nekako mi je teško bilo sjesti i preliti ih u slova koja se kasnije nekom čarolijom pojave na monitoru.

Čim sam se bavila dok me nije bilo?
Ah... kao radim nekaj... al nije to to... Još uvijek tražim posao u struci, ali na žalost sva su mjesta unaprijed popunjena, rade veze i vezice, a ja se samo mogu nadati nekom slučajno otvorenom mjestu za kojeg se nitko nije ogrebao. Ako toga uopće ima. Ne shvaćam onda smisao natječaja. Ali nije to ni bitno u državici našoj. A i nije mi jasna ta pomama za radnim mjestima u školi. Da li su ti ljudi stvarno zainteresirani za rad s djecom? Da li će se stvarno truditi dati najbolje od sebe, pa čak i više od toga, ne samo da tu djecu nečem nauče nego da ih pokušaju i odgojiti jer toga sve više nedostaje u obiteljima. Ili im se sviđa posao u školi  zbog slobodnih vikenda i praznika? Nekako mi se čini da je više ovo drugo.  Zato polako gubim volju za tim. Jer ja imam svoje ciljeve. Malo drugačije. Želim nešto napraviti, prenjeti svoje zananje na klince i što je još važnije naučiti ih životu. Mislim da bi se s klincima mogla dobro skompati jer sam i sama još pomalo dijete. Ali eto dok me slučajno ne pogodi kakav posao u glavu il dok ne skopam neku vezu (što mi se gadi samo po sebi ali izgleda da drugačije ne može) bit ću zatrpana papirima, računima, dostavnicama... I bit ću sretna kad dobijem zarađeni sitniš...

Kad sam već počela o školi... gledam neki dan na TV-u da su se klinci u Rijeci pobunili jer im za vrijeme malih odmora zaključavaju školu. I slušam strašno bistru izjavu jedne učenice koja kaže... "Pa što, kasnimo možda minutu, dvije..." Na svaki sat? To je već malo veća cifra. Nije mi jasno kuda uopće izlaze za vrijeme malog odmora? Van pušiti? To im ne može biti opravdanje jer po našem zakonu maloljetnicima se ne prodaju cigarete i alkohol (otom potom) tako ne bi smjeli ni tražiti da ih puštaju iz škole na čik pauzu. Za gablec postoji veliki odmor tako da ni to nije opravdanje. Stvarno ne vidim zašto se tim klincima tolerira takvo ponašanje i prosvjedi nizbogčeg. Jedini cilj tih prosvjeda njima je bio još jedan dan bez nastave. Uostalom i u vrijeme kad sam ja išla u srednju, vrata su bila zaključana i otvarala se samo za vrijeme velikog odmora. To i nije loše, bar sprječava ulazak kojekakvih "slučajnih prolaznika" koji bi se mogli motati po školama.
Toliko za sada...
Idem vas malo pročitati, već me sram kolko me dugo nema  ;)
mymind @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
Index.hr
Nema zapisa.